za srčani mišić je točno
sličan je po građi glatkim mišićima
atrijski i ventrikularni miokard su spojeni projelaznim pločama
akcijski potencijal traje kraće od onog u skeletnim mišićima
čini ga velik broj spojenih stanica - sincicij
ništa navedeno nije točno
volumen krvi koji srce izbaci u jednoj sistoli zove se
završni sistolički volumen
udarni volumen
minutni volumen
završni dijastolički volumen
početni dijastolički volumen
parasimpatikus djeluje na srce tako da
povećava venski priljev
ubrzava srčane kontrakcije
smanjuje minutni volumen
povećava kontraktilnost miokarda
ništa nije točno
AV-zalisci se zatvaraju
na početku sistole
na početku dijastole
u sredini sistole
u sredini dijastole
na kraju sistole
za AV-čvor nije točno
provodi impulse sporije od ostalih dijelova provodnog sustava srca
njegova provodna vlakna su tanja od onih u ostalim dijelovima
ima manje pukotinastih spojišta
njegova provodna vlakna su deblja od onih u ostalim dijelovima
membranski potencijal mu je manje negativan
simpatikus
povećava frekvenciju odašiljanja iz SA-čvora
smanjuje podražljivost provodnog sustava srca
povećava propusnost membrane za kalij
djeluje putem acetil-kolina
usporava provođenje u AV-čvoru
kao procjena bubrežne funkcije u praksi najčešće se koristi klirens
inulina
kreatinina
para-aminohipurne kiseline
jod-talamata
glukoze
u odnosu na izvanstaničnu, u unutarstaničnoj tekućini ima više
fosfata
natrija
klora
bikarbonata
kalcija
aminokiseline se u proksimalnim bubrežnim kanalićima
reapsorbiraju pasivno
reapsorbiraju primarnim aktivnim prijenosom
reapsorbiraju sekundarnim aktivnim prijenosom
secerniraju primarnim aktivnim prijenosom
secerniraju sekundarnim aktivnim prijenosom
H+ se u sabirnim cijevima
reapsorbira primarnim aktivnim prijenosom u umetnutim stanicama
reapsorbira sekundarnim aktivnim prijenosom u glavnim stanicama
izlučuje sekundarnim aktivnim prijenosom u glavnim stanicama
izlučuje primarnim aktivnim prijenosom u umetnutim stanicama
reapsorbira pasivno
tubularna tekućina je
u proksimalnim kanalićima hipoosmotska
u silaznom kraku Henleove petlje izoosmotska
u distalnim kanalićima hipoosmotska
u debelom uzlaznom kraku Henleove petlje hiperosmotska
u proksimalnim kanalićima hiperosmotska
ADH utječe na osmolarnost tubularne tekućine u
proksimalnim kanalićima
početnom dijelu distalnih kanalića
silaznom kraku Henleove petlje
sabirnim cijevima
uzlaznom kraku Henleove petlje
u suvišku vode u organizmu
tekućina u proksimalnim kanalićima je hipoosmotska
izlučuje se više ADH
tekućina u silaznom kraku Henleove petlje je hiperosmotska
tekućina u debelom uzlaznom kraku Henleove petlje je hiperosmotska
tekućina prije završnih distalnih kanalića je hipoosmotska
ADH se otpušta u cirkulaciju
u hipotalamusu
u adenohipofizi
u epifizi
u neurohipofizi
u produženoj moždini
osjet žeđi pojačava
porast krvnog tlaka
rastezanje želuca
porast koncentracije natrija u izvanstaničnoj tekućini
porast volumena krvi
aktivacija baroreceptora
najvažniji hormon za regulaciju izlučivanja kalija je
inzulin
noradrenalin
angiotenzin I
angiotenzin II
aldosteron
najvažniji unutarstanični puferski sustav u organizmu je
fosfatni
hidrogenkarbonatni
bjelančevinski
amonijski
albuminski
najvažniji izvanstanični puferski sustav u organizmu je
ako u hidrogenkarbonatni pufer dodamo jaku bazu u konačnici nastaje
HCO3-
H2CO3
CO2
OH-
H+
H+ izlučen u lumen bubrežnih kanalića veže se na
HPO4-
H2O
NH4+
prva morfološki prepoznatljiva stanica u razvoju neutrofila zove se
mijeloblast
PHSC
CFU-S
CFU-GM
CFU-M
4 molekule hemoglobina imaju
16 polipeptidnih lanaca
8 molekula hema
4 atoma željeza
8 polipeptidnih lanaca
8 atoma željeza
8 molekula hemoglobina može vezati koliko molekula kisika?
8
16
32
64
4
u fagocitozi sudjeluju
monociti
T-limfociti
neutrofili
B-limfociti
trombociti
na mjestu upale ne nastaje
oštećenje funkcije tog dijela tijela
povećana propusnost krvnih žila
bolnost zahvaćenog područja
vazokonstrikcija krvnih žila
otok
glavnu bazičnu bjelančevinu izlučuju
eozinofili
bazofili
u prirođenoj imunosti ne sudjeluju
NK-stanice
probavni enzimi
lizozim
sustav komplementa
najranije se u upalnoj reakciji događa
aktivacija tkivnih makrofaga
marginacija neutrofila
dijapedeza neutrofila
ulaz neutrofila iz koštane srži u krv
povećano stvaranje granulocita u koštanoj srži
plazma stanice su osnovna komponenta
stanične imunosti
humoralne imunosti
nespecifične imunosti
urođene imunosti
sve navedeno je točno
koliko veznih mjesta za antigen ima IgM?
2
6
10
produkti aktivacije komplementarnog sustava ne uzrokuju
opsonizaciju
aglutinaciju
precipitaciju
kemotaksiju
lizu
vrsta T-limfocita nisu
plazma stanice
pomagački
citotoksični
supresijski
regulacijski
citotoksični T-limfociti ubijaju ciljne stanice
pomoću imunoglobulina
pomoću lizozima
fagocitozom
litičkim kompleksom
perforinom
direktni učinak protutijela nije
kemotaksija
aglutinacija
precipitacija
liza
neutralizacija
osoba krvne grupe A nema
antigen A
aglutinin anti-B
aglutinin anti-A
genotip AO
ništa od navedenog nije točno
za osobu koja u krvi ima aglutinin anti-B točno je
može imati genotip AB
može imati genotip OO
može biti krvne grupe AB ili A
može biti samo krvne grupe A
može biti krvne grupe O ili B
u stvaranju trombocitnog čepa ne sudjeluje
Ig
kolagen
von Willebrandov faktor
ADP
tromboksan A2
unutrašnji put zgrušavanja krvi počinje aktivacijom
F VII
F VIII
F XIII
F XII
F X
u sustav antikoagulacije ne ubrajamo
protein C
protein S
heparin
antitrombin II
tkivni tromboplastin
za udisaj je točno
relaksiraju se vanjski međurebreni mišići
kontrahira se ošit
pleuralni tlak je pozitivan
alveolarni tlak je pozitivan
relaksiraju se mm. scaleni
pluća neposredno oblaže
pleura parietalis
pleura mediastinalis
pleura costalis
pleura visceralis
ništa od navednog nije točno
izravno djelujući na respiracijski centar, alveolarnu ventilaciju povećava
O2
alkaloza
moždana kora
aktivacija receptora za istezanje u stijenci bronha
jednostavna difuzija ovisi o svemu osim o
količini tvari
brzini kemijskog gibanja
broju proteinskih kanala u staničnoj membrani
temperaturi
brzini promjene konformacije proetinskog kanala
voda prolazi staničnu membranu prijenosnim procesom
jednostavnom difuzijom kroz bjelančevinske kanale
jednostavnom difuzijom kroz lipidni dvosloj
olakšanom difuzijom
primarnim aktivnim transportom
sekundarnim aktivnim transportom
edemi mogu biti uzrokovani
visokim krvnim tlakom
smanjenom koncentracijom bjelančevina u krvi
opstrukcijom limfnih žila
upalom
svime navedenim
u sastavu rodopsina nalazimo
skotopsin
protein
retinal
melanin
vitamin E
što se ne otvara u nosu?
suzni kanal
čeoni kanal
Eustahijeva tuba
maksilarni sinus
sfenoidalni sinus
koji čunjići postoje?
plavi
crveni
zeleni
žuti
bijeli
parasimpatikus u oku
izaziva miozu
izaziva midrijazu
inervira sfinkter šarenice
inervira radijalna mišićna vlakna
u oko dolazi putem vlakna trochlearisa
u zglobu ramena mogući su sljedeći pokreti:
fleksija
abdukcija
ekstenzija
adukacija
rotacija
kosti ruke su:
humerus
os scaphoideum
radius
os naviculare
tauus
eritropoetin se najvećim dijelom stvara u
jetri
bubrezima
slezeni
koštanoj srži
hipofizi
najvažnija bjelančevina u krvi koja prenosi željezo je:
feritin
hemosiderin
albumin
mioglobin
transferin
bilirubin
je razgradni produkt eritrocita
se krvlju prenosi vezan za bjelančevine
sudjeluje u izgradnji žučnih soli
je važan za apsorpciju masti u crijevima
a+b
normalni broj eritrocita u perifernoj krvi je:
1-3 x10na9/L
4-6 x10na9/L
7-9 x10na9/L
1-3x10na12/L
4-6x10na12/L
makrofagi nastaju iz:
eozinofila
limfocita
neutrofila
monocita
bazofila
u nastanku imunološke tolerancije ulogu nema:
timus
citotoksični T-limfociti
koštana srž
pomagački T-limfociti
supresijski T-limfociti
tvar koju otpuštaju trombociti, a ima konstrikcijsko i ljepljivo djelovanje naziva se:
tromboplastin
trombokinaza
trombocitni fosfolipid
trombin
CO2 prolazi staničnu membranu:
jednostavnom difuzijom kroz vodene kanale
jednostavnom difuzojom kroz lipidni dvosloj
primarnim aktivnim prijenosom
sekundarnim aktivnim prijenosom
koja od navedenih žila ne izlazi iz uzlaznog dijela i luka aorte?
lijeva zajednička vratna arterija
lijeva potključna arterija
desna koronarna arterija
gornja mezenterična arterija
brahiocefalično deblo
bedrena arterija nastavlja se na
unutrašnju bočnu arteriju
zajdeničku bočnu arteriju
vanjsku bočnu arteriju
aortu
donju mezenteričnu arteriju
u opskrbi krvlju lijeve ruke ne sudjeluje
aorta
pazušna arterija
lakatna arterija
najveću površinu poprečnog presjeka imaju
kapilare
arterije
vene
arteriole
venule
normalan dijastolički tlak iznosi
20 kPa
10,5 kPa
5 kPa
16,5 kPa
8,5 kPa
neurotransmiter koji se oslobađa u sinaptičku pukotinu neuromuskularne spojnice je
acetil-kolin
dopamin
serotonin
adrenalin
bombezin
sarkomera je
neuromuskularni spoj
tvorba organiziranih miofibrila
sinapsa
kontrakcijska jedinica mišićnih stanica
membrana mišićog vlakna
za mitohondrije je točno sve osim
imaju jednostruku membranu
u njima se odvija oksidativna fosforilacija
imaju vlastitu DNA
DNA mitohondrija nasljeđujemo od majke
glavni su proizvođači ATP
za stvaranje membranskog potencijala u mirovanju najodgovorniji su
kalijevi ioni
natrijevi ioni
Na/K pumpa
kalcijevi ioni
kloridni ioni
za opskrbu mozga krvlju važne su sve žile osim
desna zajednička vratna arterija
desna vanjska vratna arterija
venska krv iz probavnog sustava ne odlazi
jetrenim venama
venom vrataricom
gornjom mezenteričnom venom
donjom mezenteričnom venom
gornjom šupljom venom
trikuspidalni zalistak nalazi se između
lijeve pretklijetke i klijetke
lijeve klijetke i aorte
desne klijetke i aorte
desne pretklijetke i desne klijetke
desne klijetke i plućne arterije
koliko papilarnih mišića ima u lijevoj klijetci?
1
3
nijedan
iznad srca u prsištu se ne nalazi
ošit
prsna žlijezda
luk aorte
dušnik
gornja šuplja vena
gornja i donja šuplja vena
dovode krv u desni atrij
dovode krv u lijevi atrij
imaju venske zaliske
nemaju venske zaliske
A+D
tlakom pulsa nazivamo
sistolički krvni tlak
tlak u lijevoj klijetki na početku sistole
razliku sistoličkog i dijastoličkog tlaka
tlak u aorti
razliku tlaka između lijeve klijetke i aorte
normalni sistolički tlak iznosi
10 kPa
16 kPa
8 kPa
prožiljenost tkiva povećava
angiotenzin
endotelin
manjak kisika
višak kisika
adenozin
nastanak edema potiče
povišenje tlaka izvanstanične tekućine
sniženje koloidono-osmotskog tlaka međustanične tekućine
sniženje kapilarnog tlaka
sniženje koloidno-osmotskog tlaka plazme
povišenje koloidno-osmotskog tlaka plazme
baroreceptori se aktiviraju
porastom krvnog tlaka
relaksacijom stijenke krvne žile
padom tlaka u krvnoj žili
padom konc. kisika u arterijskoj krvi
porastom konc. kisika u arterijskoj krvi
angiotenzin II ima sve učinke osim
potiče lučenje aldosterona
povećava reapsorpciju soli i vode
uzrokuje vazokonstrikciju
nastaje iz angiotenzina I djelovanjem renina
srčani minutni volumen je povećan kod
većeg metabolizma
većeg venskog priljeva
aktivacije simpatikusa
mišićne aktivnosti
za srčani ciklus je točno slijedeće
u dijastoli se događa izovolumna kontrakcija klijetki
u sistoli su otvoreni trikuspidalni i mitralni zalistak
u dijastoli se puni plućna arterija
u sistoli su otvoreni polumjesečasti zalisci
ništa od navedenog
u bubrežnom hilusu ne nalazimo
bubrežnu arteriju
bubrežnu venu
bubrežnu piramidu
bubrežnu nakapnicu
limfne žile
peritubularne kapilare nastavak su
aferentne arteriole
eferentne arteriole
interlobularne arterije
arkuatne arterije
arkuatne vene
što od navedenih struktura nije sastavni dio nefrona?
glomerul
Henleova petlja
distalni tubul
peritubulski kapilarni splet
proksimalni tubul
konstrikcijom aferentne arteriole
poveća se koloidno-osmotski tlak glomerularnih kapilara
poceća se glomerularna filtracija
smanjuje se glomerularni kapilarni tlak
nema promjene glomerularne filtracije
glukoza se u proksimalnim bubrežnim kanalićima
reapsorbira primarnim aktivnim transportom
reapsorbira sekundarnim aktivnim transportom
secernira primarnim aktivnim transportom
secernira sekundarnim aktivnim transportom
većem dijelu distalnih kanalića
porast konc. natrija u izvanstaničnoj tekućini
za regulaciju izlučivanja kalija bubrezima najvažniji su
proksimalni kanalići
silazni krak Henleove petlje
debeli uzlazni krak Henleove petlje
sabirne cijevi
početni distalni kanalići
ako u hidrogenkarbonatni pufer dodamo jaku kiselinu u konačnici nastaje
H2CO3-
NaHCO3
za pluća je točno
lijevo pluće ima 3 režnja
desno pluće ima 6 režanjskih dušnica
lijevo pluće ima srednji režanj
desno pluće ima 2 režanjske dušnice
lijevo pluće ima 2 režanjske dušnice
stijenka prsnog koša je s unutarnje strane prekrivena
visceralnom pleurom (poplućnicom)
parijetalnom pleurom (porebricom)
mnogoslojnim pločastim epitelom
višerednim cilindričnim epitelom
koje od navedenih tvrdnji su točne za pleuru
to je serozna opna koja oblaže vanjsku površinu pluća i unutrašnju stranu prsnog koša
ima parijetalni i visceralni list
parijetalni i visceralni list su normalno međusobno srasli
A+B
B+C
u inspiracijske mišiće ne ubrajamo
vanjske međurebrene mišiće
unutrašnje međurebrene mišiće
prednje mm. serrati
mm. scaleni
sternokleidomastoideusi
najveći difuzijski koeficijent ima
CO
N2
svi su približno jednaki i iznose oko 1
u krvi se CO2 najvećim dijelom prenosi kao
karbamino-hemoglobin
otopljen u vodi
karboksi-hemoglobin
ventralna respiracijska skupina neurona respiracijskog centra
dio je nucleus tractus solitarii
aktivna je u normalnom i pojačanom disanju
svojim akcijskim potencijalima izaziva udisaj i izdisaj
pod kontrolom je moždane kore
izravno djelujući na respiracijski centar, alveolarnu ventilaciju smanjuje
povišeni H+
sniženi CO2
povišeni HCO3-
normalna frekvencija disanja (broj udisaja u minuti) je
5
12
18
25
14