Sposobnost vlastitim djelanjima, tj. očitovanjima volje, proizvoditi pravne učinke, dakle promjene u pravnim odnosima je:
Pravna sposobnost
Poslovna sposobnost
Deliktna sposobnost
Djelatna sposobnost
Rimljani su imali tehničke nazive za "osobu" u smislu pravnog subjekta, a to su bili: "persona" i "caput".
Što je bilo potrebno za postanak fizičke osobe?
Porod je morao biti perfektan.
Dijete je moralo biti dovoljno iznošeno, a takvim se smatralo dijete koje se rodi poslije pet mjeseci trudnoće.
Novo biće se moralo potpuno odvojiti od majčine utrobe.
Dijete se moralo roditi živo.
Novorođenče je moralo imati ljudski oblik.
Pravilo "nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur", odnosilo se na:
zametak
impuberes infantia maiores
infantes
minores viginti quinque annis
Curator ventris bio je:
skrbnik kojeg su dobivali infantes
skrbnik kojeg su dobivali minores viginti quinque annis
skrbnik koji se postavljao za zaštitu budućih prava nasciturusa
skrbnik koji se postavljao rasipnicima
Liviusa se smatra nestalim tokom potresa koji se dogodio prije više godina. Njegov ga brat Marius želi proglasiti mrtvim, u čemu i uspijeva.
Stepeni pravne sposobnosti su:
status libertatis
liberum caput
status civitatis
servile caput
status familiae
status maxima
Senatus consultum Silanianum donesen je:
10. g. n. e.
29. g. pr. n. e
154. g. pr. n. e.
67. g. n. e.
Lex Petronia dozvoljavala je davanje robova za borbu sa zvijerima.
Dvije konstitucije cara Antonina Pija, kojima su predviđene kazne za gospodara koji bez razloga ubije svog roba, donesene su u 2. st. n. e.
Koje su karakteristike pravnog položaja roba?
Smatran je za stvar.
Samo s ropkinjom može sklopiti matrimonium.
Gospodar nad njim ima pravo vlasništva.
Rob može sam podići tužbu ako bi ga netko povrijedio.
Koje je tužbe bilo moguće upotrijebiti s obzirom na gospodarevu odgovornost prema trećima za obveze roba u vezi s upravom pekulija?
actio exercitoria
actio de peculio
actio de in rem verso
actio institoria
Po senatus consultum Claudianum:
postala bi ropkinjom Rimljanka koja bi živjela u spolnoj zajednici s tuđim robom unatoč gospodarevoj zabrani.
bilo bi uskraćena parnica o slobodi slobodnom čovjeku koji bi se dao prodati kao rob da bi zatim, kad dokaže da je slobodan, podijelio kupovninu s prijateljem koji ga je prodao.
dužnik u ovršnom postupku bi mogao biti prodan u ropstvo trans Tiberim.
Senatus consultum Claudianum donesen je 63. g. n. e.
U carsko i postklasično doba razvile su se nove vrste manumisija:
manumissio testamento fideicommissaria
manumissio inter amicos
manumissio vindicta
manumissio in ecclesia
manumissio censu
manumissio testamento
manumissio per epistulam
manumissio per mensam
U cilju zakonskog ograničavanja manumisija, car August je preko narodnih skupština dao izglasati dva zakona: "Lex Fufia Caninia" i "Lex Aelia Sentia", a to se događa:
2. g. n. e. i 4. g. n. e
1. g. n. e. i 5. g. n. e.
3. g. n. e. i 5. g. n. e.
2. g. n. e. i 7. g. n. e.
Libertus nije smio krivično tužiti patrona.
Patronatsko pravo nije prelazilo na patronovu djecu.
Među ropstvu slične odnose pripadaju:
addictus
intestabilitas
auctoratus
osobe in mancipio
turpitudo
nexus
redempti ab hostibus
Što je sve vezano uz kolonat u postklasično doba?
Konstitucija cara Konstantina iz 322. g.
Kolon ne smije napustiti zemlju.
Kolon je slobodni zakupnik pojedinih parcela veleposjedničke zemlje.
Glaebe ad scripti.
Kolon nema status libertatis.
Kolon nije mogao biti prodan bez zemljišta kojem je pripadao i obrnuto.
Kolonat je bio privremeno stanje.
Kolonat je prestajao ako bi gospodar ustupio kolonu vlasništvo zemlje koju obrađuje i ako bi kolon postao biskup ili gradski decurio te vršio tu dužnost kroz 30 godina.
Neki od izvora kolonata su:
Rođenje od roditelja od kojih je barem jedan kolon.
Dobrovoljno stupanje slobodna čovjeka u kolonatski odnos.
30-godišnjim faktičnim življenjem u položaju kolona.
Za rad sposobni prosjaci postali bi za kaznu koloni kod onog posjednika koji ih prijavi.
Rimsko građanstvo stjecalo se samo rođenjem.
Na području javnog prava pripadalo je rimskom građaninu:
ius suffragii i ius honorum
ius commercii i ius connubii
ius honorum i ius commercii
ius suffragi i ius connubii
Koje su vrste Latina?
Latini veteres
Latini dediticii
Latini iuniani
Latini coloniarii
Latini romani
Prema pravnom položaju razlikovale su se dvije vrste peregrina.
Za "constitutio Antoniniana" točno je:
To je konstitucija cara Karakale.
To je konstitucija cara Konstantina.
Donesena je 212. g.
Donesena je 322. g
Njome je podijeljeno građanstvo svim slobodnim stanovnicima carstva osim dediticijskih peregrina.
Njome je usvojen novi, progresivni princip formalne ravnopravnosti svih slobodnih pripadnika države s obzirom na građansku pravnu sposobnost.
Fikcija po kojoj se, ako bi zarobljenik umro u zarobljeništvu, uzimalo kao da je umro u trenutku zarobljavanja, tj. još kao slobodan zove se:
fictio legis Corneliae
fictio legis Quiritium
fictio legis Plautiae
fictio legis Iuliae
Među ograničenja pravne sposobnosti fizičkih osoba ubrajaju se:
Dob.
Vjera.
Klasna i socijalna pripadnost.
Spol.
Existimatio.
Zdravstveno stanje.
Rasipništvo.
Među ograničenja djelatne sposobnosti ubrajaju se:
Zdravstvaeno stanje.
Važniji slučajevi ograničenja pravne/poslovne sposobnosti zbog umanjenja časti su:
Turpitudo.
Nexum.
Nota censoria.
Intestabilitas.
Infamija.
Redempti ab hostibus.
Plebejci 445. g. pr. n. e. s "Lex Canuleia" dobivaju ius connubi s patricijima.
"lex Claudia" donesen je 216. g. pr. n. e.
Po "lex Voconia" (169. g. pr. n. e.) žena ne može biti postavljena nasljednicom bogatih posjednika, a po "senatus consultum Vellaeianum" (46. g. pr. n. e.) ne može preuzimati obveze u korist drugih osoba.
Venia aetatis je položaj punodobne osobe koje su carevom dozvolom mogli steći dorasli malodobnici prije 25. godine.
Pravne osobe su:
socijalne tvorevine kojima pravni poredak priznaje pravnu sposobnost, dakle svojstvo pravnog subjekta, iako nisu fizičke osobe.
bića koja mogu biti nosioci prava i dužnosti; osobe u pravnom smislu.
Prema rezultatima pandektne nauke pravne osobe su se dijelile na:
korporacije te na zavode i zaklade.
političke tvorevine, privredna udruženja, društvene organizacije, zavode i zaklade.
Koje su teorije o naravi jurističke osobe bile postavljene u pandektnoj nauci?
Teorija fikcije ili personifikacije.
Teorija realne egzistencije.
Teorija destinatara.
Brinzova teorija.
Što znači i tko je izrazio ideju: "Si quid universitati debetur, singulis non debetur nec quod debet universitas, singuli debent"?
Papinijan.
Ulpijan.
Gaj.
"Ako se nešto duguje skupini, ne duguje se pojedincima, a ni ono što duguje skupina, ne duguju pojedinci".
"Ako se nešto duguje skupini ne duguje se pojedincima, ali ako se nešto duguje skupini, duguje se i pojedincima".
"Ako se nešto duguje skupini, a ne duguje se pojedincima, ni skupina tada ne duguje pojedincima".
Organizirani kolektiv prirodnih osoba koji je samostalni pravni subjekt različit od pojedinih članova naziva se:
zaklada.
korporacija.
zavod.
Prema rimskom klasičnom pravilu: "tres faciunt collegium", ako bi društvo kasnije spalo na samo jednog člana, prestajalo je postojati.
Zaklade se dijele na samostalne i nesamostalne.
Piae causae su imovina ostavljena za razne pobožne i dobrotvorne svrhe s različitim privilegijama.
