Općenita pitanja

Fonologija se bavi svim mogućim glasovima i zvukovima koje ljudi mogu proizvesti.

S kojim je znanostima fonetika povezana?

Ukoliko se o fonetici i fonologiji govori kao o lingvističkim znanostima, onda se fonetika bavi [blank_start]nejezičnim dijelom[blank_end] ljudskog govora, a fonologija [blank_start]jezičnim dijelom[blank_end] ljudskog govora.

Fonetika proučava ljudski govor iz tri perspektive:

[blank_start]Akustička[blank_end] se fonetika bavi proučavanjem fizičkih osobina zvukova proizvedenih u govoru, [blank_start]artikulacijska[blank_end] se fonetika bavi proučavanjem organa govora i njihove upotrebe u proizvodnji govornih zvukova, [blank_start]instrumentalna[blank_end] proučavanjem govora pomoću instrumenata, a [blank_start]auditivna[blank_end] se fonetika bavi proučavanjem procesuiranja i intepretacije zvučnih govora u uhu, živčanom sustavu i mozgu.

Najvažniji su artikulatori:

Kako se nazivaju neki od govornih organa?

Artikulatori u glasovnoj proizvodnji upravljaju zračnom strujom i tako stvaraju glasove.

Artikulatore (prema skripti) možemo podijeliti na:

Umjesto o mjestu artikulacije, preciznije bi bilo govoriti o:

Alveolare, u opoziciji s postalveolarima, možemo nazvati još i [blank_start]prealveolarima[blank_end].

Prepalatale još zovemo i (stavi odgovor u padež!) [blank_start]alveopalatalima[blank_end].

Svi su uvulari ujedno i [blank_start]dorsouvulari[blank_end].

Ako glasove dijelimo prema dijelu jezika na kojem se tvore, onda u njih spadaju:

U hrvatskom se fonetski glasovi mogu podijeliti ovako: bilabijali: [blank_start]p, b, m, [w][blank_end] labiodentali: [blank_start]f, v[blank_end] dentali: [blank_start]t, d, (n), c, [dz], s, z[blank_end] alveolari: [blank_start]r, l, n[blank_end] postalveolari: [blank_start]š, ž, č, dž[blank_end] prepalatali: [blank_start][ś], [ź], ć, đ[blank_end] (medio)palatali: [blank_start]j, ń, ļ + i[blank_end] postpalatali : [blank_start]e, [ə][blank_end] središnji: [blank_start]a[blank_end] prevelari: [blank_start]o + k, g, x, [γ], [ŋ][blank_end] postvelari): [blank_start]u + k, g, x, [γ], [ŋ][blank_end] glotali: [blank_start]h, [ʔ][blank_end]

Prozodija se zove još i:

Fonetska razlika s vremenom može postati i fonološkom.

Fonologiji su udaljenija [blank_start]logografska/znakovna[blank_end], a bliža [blank_start]alfabetska/segmentalna[blank_end] pisma.

Po svojoj ekonomičnosti, pisma idu (od najmanje prema najviše ekonomičnima): [blank_start]znakovna[blank_end]/[blank_start]logograska[blank_end] ---> [blank_start]slogovna[blank_end] ---> [blank_start]alfabetska[blank_end]/[blank_start]segmentalna[blank_end].

U hrvatskom jeziku pravopis se u potpunosti podudara s fonologijom.

Podvrste segmentalnih pisama su: ab[blank_start]ugida[blank_end] - [blank_start]suglasnici i samoglasnici[blank_end] pišu se kao cjelina u kojoj je [blank_start]vokal[blank_end] [blank_start]sekundaran/dodatan[blank_end] i ab[blank_start]džad[blank_end] ili [blank_start]konsonantsko pismo[blank_end] - bilježe se samo [blank_start]suglasnici[blank_end].

Glasovi u jeziku su prije svega simbolički glasovi, odnosno kognitivne apstrakcije.

Fonologija se bavi:

Fonotaktika je dio fonologije koji se nadovezuje na glasovne inventare i bavi [blank_start]pravilima za kombiniranje glasova[blank_end].

U hrvatskom je moguće [blank_start]#kr- i #kl[blank_end]. U turskom je [blank_start]nedopušteno[blank_end] #kr- i #kl, a u [blank_start]japanskom[blank_end] ne postoji -p#.

U standardnom hrvatskom postoji [blank_start]#pt-[blank_end], rubno postoji [blank_start]#ft-[blank_end], a ne postoji [blank_start]#fk-[blank_end].

Svaki govornik ima "u glavi" sva fonološka i fonotaktička pravila svog materinjeg jezika.

Posuđivanjem riječi u neki jezik mogu nastati nove fonotaktički dopuštene suglasničke skupine.

U slavenskom je između 8. i 10. stoljeća vladalo tkz. pravilo [blank_start]otvorenih slogova[blank_end].

Nakon ispadanja poluglasa, u slavenskom su jedini suglasnički skupovi koji su mogli postojati bili [blank_start]-st#, -št#, -zd# i -žd#[blank_end].

Segment ili odsječak je:

Fonetika se bavi [blank_start]artikulacijom i akustikom[blank_end], a fonologija [blank_start]sistemima i strukturama govora[blank_end].

Fonetika je odjeljiva od fonologije i obrnuto.

Za fonologiju je zanimljivo i korisno proučavanje pravopisnih grešaka.

Riječ banka fonološki ćemo zapisati [blank_start]/banka/[blank_end], a fonetski [blank_start][bä̃ːŋkä][blank_end].